9. kol 2011.

Karika koja nedostaje

Njezine su ruke uvijek bile zaposlene.
Svojim dječjim očima, gledala sam kako vješto izrađuje vunene čarape,  neobičnom lakoćom i bez predloška. Klupko se u trenu pretvaralo u neki odjevni predmet. Svi su uzorci bili pohranjeni u njezinoj glavi.
Željela sam da me pouči i ona je to željela, ali bila sam dijete, bila sam daleko od nje...
Kad je otišla u san iz kojega se nije probudila, sva je riznica znanja zaspala zajedno s njom.
Moje prabake već dugo nema, ostalo je samo sjećanje na njene drage ruke i ljubav prema heklanju i štrikanju koju je svojim genima usadila u mene.
Da je moja prabaka imala svoj blog, sada bi svoju škrinjicu radova lako podijelila sa nama.
Da je sada živa, pratila bi moj blog.



LEAF






ROMANCE





YOUR HEART






CURLY






CURLY RED







Nema komentara:

Objavi komentar